top of page

Li Ćang u nedelju, Rubio u ponedeljak: Uzbekistan kao nova linija fronta za sirovine

Writer: Vladimir Kljajić
Vladimir Kljajić
Oct 21
3 min read

Samarkand je u nedelju ispratio kineskog premijera Li Ćanga, a u ponedeljak dočekao američkog državnog sekretara Marka Rubija. Dvojica gostiju nisu se srela, ali su u istom gradu, u razmaku od dvadeset četiri sata, govorila o istim stvarima: kritičnim sirovinama, železnicama koje zaobilaze Rusiju i fabrikama koje bi rudu prerađivale na licu mesta. Centralna Azija, koja je dve decenije važila za rusko dvorište sa kineskim kapitalom, odjednom ima tri ponude na stolu.



Li je završio dvodnevnu posetu Uzbekistanu pozivom na bližu saradnju u energetici, infrastrukturi i rudarstvu, i podrškom izgradnji železnice Kina–Kirgistan–Uzbekistan, pruge koja treba da poveže Kinu i Evropu preko Centralne Azije, bez prolaska kroz Rusiju. Rubio je sleteo u nedelju uveče sa delegacijom od oko 300 američkih poslovnih lidera, najvećom u istoriji ministarskih sastanaka C5+1, formata koji od 2015. okuplja Sjedinjene Države i pet centralnoazijskih republika: Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan.


Šta je potpisano


Uzbekistan je na drugom zasedanju Uzbekistansko-američkog poslovnog i investicionog saveta objavio 54 sporazuma ukupne vrednosti 12 milijardi dolara. Pokrivaju transportnu i energetsku infrastrukturu, kritične sirovine, finansije, digitalne tehnologije, poljoprivredu, zdravstvo i obrazovanje. U delu koji se tiče minerala, ugovori sa kompanijama ReElement Technologies, Traxys i Trafigura obuhvataju istraživanje, razvoj, tehnološku saradnju i snabdevanje. Oni se nadovezuju na memorandum o lancima snabdevanja kritičnim sirovinama koji su Vašington i Taškent potpisali u februaru, a koji pokriva i rudarenje i preradu.


Uzbekistan ima šta da ponudi: bakar, uranijum, litijum, volfram, grafit i molibden. Ono što traži zauzvrat je jasno rečeno u zajedničkoj izjavi C5+1: šest vlada podržalo je širenje prerade minerala i proizvodnje veće dodate vrednosti unutar Centralne Azije, razmenu geoloških podataka i dalji razvoj Transkaspijske rute. Uzbekistanski ministar spoljnih poslova Bahtijor Saidov predložio je saradnju koja ide od istraživanja ležišta do prerade i lokalnih industrijskih klastera. Prevedeno: ne želimo da izvozimo rudu, želimo fabrike.

Taškent to ne govori iz pozicije molioca. Zemlja ima sopstveni nacionalni program za kritične sirovine vredan 4,2 milijarde dolara za period 2026–2030, usmeren upravo na preradne kapacitete, a ministar investicija Laziz Kudratov u septembru je ukupan portfolio komercijalnih ugovora sa Amerikom procenio na 35 milijardi dolara, od čega je 7 milijardi već realizovano.


Ruta koja zaobilazi Moskvu


Druga tema ponedeljka bila je geografija. Transkaspijska ruta, poznata i kao Srednji koridor, vodi iz Centralne Azije preko Kaspijskog mora, Južnog Kavkaza i Turske do Evrope, bez dodira sa ruskom teritorijom. Rubio je najavio da će Sjedinjene Države unaprediti njenu infrastrukturu kako bi partneri imali više puteva do američkog i centralnoazijskog tržišta. Zajednička izjava pominje i pojednostavljenje carinskih procedura, ali ne i konkretne iznose za infrastrukturu. Uzbekistan, kome za izlaz na more trenutno treba i Iran, od toga može samo da dobije.


Uz to, Uzbekistan je potpisao Artemis sporazume o mirnom istraživanju svemira kao 77. zemlja, pokrenut je bilateralni Prošireni dijalog o strateškom partnerstvu, a finansijske kuće Franklin Templeton, Oppenheimer, Citigroup i BlackRock dobile su aranžmane koji treba da uzbekistanskim kompanijama otvore pristup međunarodnom tržištu kapitala.


Šta Rubio nije rekao


Rubio je u Samarkandu bio pažljiv da ponudu ne predstavi kao ultimatum. Vašington, rekao je, želi da se takmiči za posao u regionu, a ne da od bilo koga traži da prekine saradnju sa Kinom. Ta formulacija nije kurtoazija nego realizam: Rusija ostaje važan trgovinski partner, Kina je u poslednjih deset do petnaest godina kroz Pojas i put postala najveći investitor, a centralnoazijske vlade vode politiku „više vektora“ i ne nameravaju da jednu zavisnost zamene drugom.


Ostaje i jedan stari dug. Amandman Džekson–Venik, hladnoratovska trgovinska restrikcija iz 1974, i dalje se formalno primenjuje na četiri od pet zemalja regiona i blokira trajne normalne trgovinske odnose. Na pitanje zašto nije ukinut, Rubio je odgovorio kratko: „Pitajte Kongres“, uz napomenu da se administracija zalaže za ukidanje. Dok se to ne desi, deo od 12 milijardi ostaje na papiru, a Rojters je ocenio da je poseta dala malo neposrednih javnih rezultata.


Ipak, obrazac je jasan. Samit u Beloj kući u novembru 2025. doneo je 25 milijardi dolara najavljenih poslova, uključujući volframski projekat u Kazahstanu od 1,1 milijardu. Jedanaest meseci kasnije Rubio dolazi lično, sa tri stotine direktora, i najavljuje posetu Kazahstanu posle samita G20 u decembru. „Ovo nije kraj, ovo je početak“, rekao je u Samarkandu. Peking je, sudeći po Lijevom rasporedu, istog mišljenja.

bottom of page