Litijum, titanijum i grafit iz Ukrajine – ključni resursi budućnosti
- Vladimir Kljajić
- Feb 20
- 4 min read
Ukrajina je zemlja koja se već skoro tri godine suočava sa brutalnom ruskom invazijom, ali i sa sve većim interesovanjem globalnih sila za svoje prirodne resurse. Dok traje borba na frontu, u pozadini se vodi još jedna, podjednako značajna bitka - ona za ukrajinske kritične minerale. Litijum, titanijum, grafit i retke minerale, koje Ukrajina poseduje u značajnim količinama, sada postaju ključni faktor u geopolitičkim kalkulacijama velikih sila, pre svega Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Ključno pitanje je sada, šta se zapravo događa iza kulisa i zašto svet sve više gleda ka Ukrajini?

Ukrajina i kritični minerali
Ukrajina je jedna od najbogatijih evropskih zemalja kada je reč o kritičnim mineralima. Njene rezerve uključuju:
Litijum: Ukrajina ima procenjenih 500.000 tona litijuma, ključnog za baterije električnih vozila i skladištenje energije. Najkorisnije nalazište, Shevchenkivske u Donjeckoj oblasti, nalazi se na samo 5 kilometara od linije fronta.
Titanijum: Sa 7% globalnih zaliha, Ukrajina je lider u Evropi i ključni snabdevač za avio-industriju i vojnu tehnologiju. Trenutno snabdeva 4-7% svetskih potreba za titanijumom.
Grafit: Ukrajina poseduje 20% svetskih rezervi grafita, neophodnog za baterijske anode i industriju električnih vozila.
Ukrajina je 5. najveći svetski proizvođač galijuma, neophodan za poluprovodnike i LED diode, i glavni je proizvođač neonskog gasa, snabdevajući 90% visoko prečišćenog neona poluprovodničkog kvaliteta za američku industriju čipova
Mangan, berilijum i uranijum: Pored litijuma i titanijuma, zemlja raspolaže i značajnim količinama drugih minerala neophodnih za razvoj obnovljivih izvora energije.
Ukrajina leži na geološkom štitu veličine Velike Britanije, koji se prostire od granice sa Belorusijom do Donbasa. Prema rečima geologa Elijaha Kravčuka, „Ukrajina još uvek ne zna u potpunosti kakvo bogatstvo krije pod zemljom, jer se istraživanja nisu sistematski sprovodila decenijama.”
Prema procenama Forbes Ukrajina iz 2023. godine, ukupna vrednost ukrajinskih mineralnih resursa procenjuje se na 14,8 triliona dolara. Ova brojka, koju su potvrdile i ukrajinske vlasti, ukazuje na ogroman ekonomski potencijal koji bi mogao igrati ključnu ulogu u posleratnom oporavku zemlje.
Geografski izazovi i ruska okupacija
Više od 50% ukrajinskih kritičnih minerala trenutno se nalazi u regionima koje su pod ruskom okupacijom. Donjeck i Lugansk, poznati po rudnicima gvožđa i uglja, sada su pod kontrolom proruskih snaga, dok je deo nalazišta litijuma i titanijuma ugrožen ratnim dejstvima. Ipak, prema navodima ekonomiste Volodimir Landa, iz Centra za ekonomsku strategiju u Kijevu, kaže da su druga nalazišta bezbedna. Sredinom novembra prošle godine azrebejdžanska kompanija NEQSOL je završila postupak privatizacije ukrajnskog državnog giganta i time ušla u top deset svetskih proizvođača koncentrata titanijuma i cirkonijuma.
Sve ovo govori u prilog činjenici da uprkos izazovima koje donosi rat, ukrajinska vlada radi na uspostavljanju saradnje sa zainteresovanim kompanijama koje žele da ulažu u rudarsku industriju.
Trampov predlog: Minerali za pomoć
Nedavno je bivši predsednik SAD-a Donald Tramp predložio da Ukrajina ustupi 50% prava na svoje rezerve kritičnih minerala kao kompenzaciju za raniju vojnu pomoć. Predlog je obuhvatao resurse u vrednosti od 500 milijardi dolara i uključivao potencijalnu saradnju u eksploataciji litijuma i titanijuma, ključnih za američku odbrambenu i tehnološku industriju.
Kijev smatra da bi potencijalna prisutnost američkih trupa na mestima eksploatacije minerala mogla da posluži kao signal odvraćanja Moskvi. Ipak, ukrajinska vlada zahteva jasno definisane bezbednosne garancije kroz međunarodni sporazum.
Američki zvaničnici navode da je ovaj sporazum deo strategije za dugoročnu saradnju i signal da će SAD ostati prisutne u Ukrajini. Međutim, činjenica da je predloženi dokument navodio New York kao jurisdikciju za rešavanje sporova dodatno je povećala skepticizam ukrajinske strane.
Ostaje da se vidi da li će Kijev odbijanjem Trampovog predloga da dobije bezbednosne garancije i bolju ponudu ili će dodatno da pogorša svoju poziciju u pregovaranju trajnog mira.
Geopolitičke posledice i uloga Kine
Kao što sam više puta pisao, Kina trenutno kontroliše više od 70% globalne prerade litijuma i većinu svetskog tržišta retkih zemnih metala. Ukrajina je do sada imala minimalnu saradnju sa Kinom u ovom sektoru, ali su kineske kompanije sve više zainteresovane za ukrajinske resurse.
Prema podacima Američkog geološkog instituta (USGS), Kina trenutno drži oko 30% svetskih rezervi retkih metala i proizvodi više od 60% globalnih potreba za grafitom.
Ekonomski potencijal i izazovi eksploatacije
Rudarenje retkih metala nije jednostavan posao. Ljudmila Tsyganok, predsednica profesionalnog Udruženja ekologa Ukrajine, upozorava da proces eklopatacije brojnih kritičnih minareala zahteva uključivanje naučnika, kako bi se maksimalno sačuvala priroda i da će trebati vreme da se situacija stabilizuje.
Osim ekoloških izazova, tu su i administrativne prepreke. Ukrajinski zakon nalaže da su prirodni resursi vlasništvo ukrajinskog naroda, što znači da bi svaka međunarodna saradnja zahtevala promenu zakonskih okvira ili formiranje posebnih kompanija sa stranim kapitalom. Takođe, pored birokratije dodatno komplikuje situaciju postojanje lokalnih oligarha.
Evropska perspektiva i Srbija kao potencijalni partner
Evropska unija je već prepoznala značaj ukrajinskih minerala i uključila zemlju u svoje planove za sirovinsku sigurnost. Ukrajina je deo šire strategije EU za smanjenje zavisnosti od kineskih sirovina, a Srbija, sa svojim rezervama litijuma u dolini Jadra, mogla bi da igra važnu ulogu u ovom procesu. Obe države imaju potpisan memorandum o saradnji sa EU, Ukrajna je 2021. ratifikovala sporazum, dok je Srbija 2024. godine u julu.
Strateško partnerstvo može nagoveštavati mogućnost zajedničkih projekata na polju eksploatacije i prerade kritičnih metala. Sa obzirom na sve veću globalnu potražnju, saradnja Srbije i Ukrajine mogla bi značajno doprineti evropskoj energetskoj bezbednosti.
Bitka za ukrajinske minerale tek počinje
Ukrajina sedi na resursima koji mogu oblikovati globalnu energetsku tranziciju. Litijum, titanijum, grafit i ostali metali neophodni su za električna vozila, vetroturbine i baterijske sisteme. Sa jedne strane, SAD pokušava da osigura pristup ovim resursima kroz trgovinske sporazume i političke pritiske. Sa druge strane, Kina i EU vode sopstvenu geopolitičku igru, pokušavajući da osiguraju svoju energetsku budućnost.
Hoće li Ukrajina uspeti da iskoristi svoje mineralno bogatstvo za ekonomski oporavak i geopolitičku stabilnost, ili će njeni resursi postati još jedan front u globalnom sukobu velikih sila? Odgovor na ovo pitanje mogao bi da odredi pravac zelene tranzicije u narednim decenijama.